U Pazinu ponovno postavljena ploča Otokaru Keršovaniju
U prisutnosti predstavnika Katedre čakavskog sabora za povijest Istre, donatora tvrtke Kamen iz Pazina, Državnog arhiva u Pazinu te obitelji Pajca na njihovoj je renoviranoj obiteljskoj kući, koja se nalazi na vrhu pazinske starogradske jezgre Buraja, ponovno postavljena ploča hrvatskom novinaru i publicistu Otokaru Keršovaniju, ubijenom 1941. godine od strane ustaških vlasti u zagrebačkoj Dotrščini.
U kratkom je izlaganju predsjednik Izvršnog odbora Katedre profesor Josip Šiklić napomenuo važnost Otokara Keršovanija, čije je ime i nosila pazinska srednja škola do početka devedesetih.
‘Tužnu Istru moramo osloboditi radom’
U kratkom je izlaganju Šiklić napomenuo kako je Keršovani rođen u Trstu 1902. godine, pa se povratak ove ploče poklapa sa 120. obljetnicom rođenja. Otokarov otac je službovao kao niži šumarski činovnik u Pazinu, gdje je Keršovani završio osnovnu školu i šest razreda hrvatske gimnazije (od 1912. do 1918. godine).
Nakon prvog svjetskog rata, slijedeći sudbinu brojnih Istrana, obitelj odlazi živjeti u Karlovac, gdje Keršovani polaže ispit zrelosti 1921. godine, iste godine kada Komunistička partija Jugoslavije biva stavljena izvan zakona tzv. Obznanom.
U srednjoškolsko vrijeme Keršovani izdaje časopis Timor, po inicijalima njegove devize Tužnu Istru moramo osloboditi radom. Upisuje zagrebački šumarski fakultet, no napušta ga, i posvećuje se novinarstvu te piše za zagrebačke Novosti i Slobodnu tribinu.
Godine 1925. seli u Beograd te je do 1930. najintenzivnije razdoblje njegove novinarsko-publicističke djelatnosti. Komunističkom pokretu pristupa 1927., a iduće godina biva osuđen na godinu dana zatvora. Po povratku sa zadatka u Beču uhićen je 14. veljače 1930. godine i osuđen u Beogradu na desetgodišnji zatvor. U mitrovačkoj je kaznionici nastavio politički djelovati i pisati, osobito o aktualnim političko-povijesnim pitanjima. Iz zatvora je pušten 17. veljače 1940. godine.
Odbio prijedloge ustaša da ga oslobode
Nakon demonstracija protiv Trojnog pakta, velika grupa intelektualaca, rukovodilaca i komunista uhićena je u Zagrebu noću s 30. na 31. ožujka 1941. godine. Među njima bio je i Keršovani, koji je predan u logor Kerestinec, gdje je nastavio s predavanjima i pisanjima. Odbio je nekoliko prijedloga da ga ustaše oslobode, a kada su posljednji put došli po njega, zatražio je samo da dovrši rečenicu na Tezama za hrvatsku povijest. Strijeljan je 9. srpnja 1941. godine u Dotrščini kao „duhovni začetnik“ otpora, kako su to ustaše obznanile oglasom.
Keršovani je objavljivao društveno – gospodarske analize, književne kritike i studije o hrvatskim piscima (Šenoi, Kovačiću, Cesarcu itd.). U zatvoru je napisao sažetu Povijest Hrvata (objavljena 1971.) dok je izbor iz njegova djela Kulturne i povijesne teme objavljen u ediciji Istra kroz stoljeća (1979.).
O značaju Keršovanija govori i to da je Hrvatsko novinarsko društvo ustanovilo po njemu nagradu za životno djelo u novinarstvu, koja se dodjeljuje od 1965. godine, koju su primili čuvena hrvatska zlatna pera Pero Zlatar, Inoslav Bešker, Zvonimir Milčec, Giga Gračan, Igor Mandić, Drago Hedl, Jasna Babić, Sanja Modrić, Mladen Kušec i drugi.
O samom postavljanju ploče, koja je postavljena povodom 70. obljetnice pazinske hrvatske gimnazije 1969. godine, u čast Keršovaniju na Buraju govorio je prof. Galiano Labinjan, predsjednik Skupštine Katedre, i dugogodišnji ravnatelj gimnazije. (Tekst: Anton Finderle, foto: Jakov Kmet)